avacsson diskografija 15122011 kontakt brbljajonitza ojla pjoesmaritza arhiva jutarnje zvijezde audio / video download tarzan o tarzanu, školskom zboru i radiju kralj i zvijezda kolumbo / georgij paro georgij paro / pospremanje B.P. Convention cato+vuna magla - fotke za toma gotovca 30062011 karin anna grupa 220 biografija / diskografija jutarnje zvijezde62 * 66 **** Jutarnje zvijezde Najprije završiš prvi razred, slijedi drugi.Kemijska tehnička u Klaićevoj, treći kat.Knjige fino lete s trećeg, nemamo kosi toranj ko dječaci u Pisi ali kao što rekoh imamo treći.Da vas nepotrebno ne zamaram detaljima preskočit ćemo nekoliko mjeseci, odmah na ljetne praznike, gotov je drugi razred.Zdravko svako ljeto ljetuje kod tete u Opatiji.- Opatija, to ti je nešto, more, strankinje, hoteli, terase s palmama.Ivo Robić svira i pjeva, ima bend, strenđeri su ludi kad skuže da je Mr. Morgen u njihovoj blizini. Ajmo ga čut, autostopom preko Karlovca do Rijeke. Kad si u Rijeci onda si pred Opatijom, ima bus, teta čeka! Krećemo u pustolovinu, na izlazu iz Zagreba, na staroj cesti prema Karlovcu je benzinska, to je startna pozicija.Čekamo.Rijetki automobili prolaze cestom, nije ko u američkim filmovima,Kad nas je skoro uništila malodušnost, kad smo već počeli pomišljati o povratku, kraj nas se zaustavio kombi s radnicima.Pitaju: - A kud vi?Autostopom na more, idete li tamo?Do Karlovca, samo do Karlovca!- Ukrcajte se, glasio je odgovor.Nije loše, čekali smo ali, isplatilo se.Nakon desetak kilometara kombi staje kraj krčme, šljakeri uletjeću u kuhinju i naručju gablec.Pojeli su i odjurili. Brzo smo shvatili.Plaćamo ceh, naše financijsko stanje naglo se pogoršava.Uletjeli smo u priču ''Pinokio'', mi smo Pinokio 1 i Pinokio 2 a šljakeri likovi koji furaju prema otoku sreće.Kad je sunce zapeklo pojavi se kamion natovaren drvenom građom, pokupi nas i odveze do Rijeke.Vozač je potpuno različit od slučajeva iz kombija, kad smo stali u Gorskom Kotaru kupio nam je Koktu, pitao jesmo li možda gladni.U Opatiji nas čeka gospođa teta, sredila nas je za izlazak, odmah na terasu gdje nastupa Ivo R. Mr. Morgen.Slijedimo upute Zdravkove tete i evo nas na terasi naslonjeni na ogradu slušamo kako Ivo pjeva a bend svinga. U ta vremena klinci nisu smjeli dugo ostajati vani, ništa od noćnog života, poslije deset u krevet.Drugi dan jurnemo prema Labinu, na povratku sam suvozač mornaričkog oficira koji na motociklu juri prema Opatiji.U Karlovcu me dohvati misao da propješačim do Zagreba, da vidim jel mogu.Na kraju sam se dovukao do kuće, bacio pod tuš i dobauljao do kreveta.Budim se pitam: Koliko je sati?Pa i nije puno prokomentiram brojku, brojka je u redu ali datum nije, reče mama: - Spavao si cijeli dan!Vratimo se u Trnje, Zelengorska, Drvarska, Sutjeska, to su ulice našeg kvarta.U parku svira gitaru Ivica Stanković, sjedi na klupi i pokazuje štoseve, bare grčeve, kraj njega stoji Mišo Tatalović.I on svira gitaru ali danas je nema sa sobom.On stanuje kod Tehničkog muzeja, preko puta, kraj Studentskog centra,On i Damir Rymarczuk-Rima idu u Gimnaziju na Trešnjevci baš kao i Vlado-Čela Cvetković, Srbo također.Onda smo otkrili, u našem kvartu postoji Mjesna zajednica, tu se sastaju penzići. Igraju šah.Pitamo: - Možemo li mi ponekad tu svirati, družiti se?Domar nas je pustio unutra, tako jednostavno.Mjesna zajednica je baraka, nepoznate prošlosti, drveni pod i peć u kutu.Ulaz s ulice, ima struju, danas više ne postoji.Slijedi vrijeme elektrifikacije inspirirano minulim petoljetkama čije parole još nisu potpuno izblijedile sa zagrebačkih zidova.Friziranje gramofona posve je normalno, netko je donio vijest da Ameri koji studiraju na faksovima u zvučne kutije guraju slamu. Komprimiraju govori Miro G. koji je u međuvremenu upisao elektrotehniku, njegova je sestra studira u Americi , šalje singlice koje se slušaju na njenom faksu, prototip kasnijeg punka. .Tog smo se ljeta raspršili po morima, no jesen 1962. bila je ta presudna. Studirao sam kemiju na Tehnološkom fakultetu.Na probi se pojavio Rimin tata, dobrovoljac u Crvenom križu, zna da vježbamo, i reče: - Umjetnost podijeliti ove subote!Crveni križ priređuje zabavu s pečenim odojkom, janjci još uvijek slobodno trčkaraju pašnjacima, nastupiti dobrotvorno, molim!Nekih primjedbi?U očekivanju subote i plesa krećemo u razgovore.Sve se naglo mijenja, naši životi više nisu isti, neki odustaju, mi bezobrazniji pristajemo na ponuđenu avanturu.Mišo Tatalović nije došao, tvrdi - Buju nas zašorali!Brane Lambert nešto petlja po harmoniju. Rima hrabro svira stolac, ima prave bubnjarske palice.Činela također prava ali preglasna, leži na stolu prigušena krpom.Vlado Cvetković, poznatiji kao Čela, urla Little Richardove napjeve ali tek povremeno. Nema mikrofon već to obavlja u suho zato se mora odmarati.U međuvremenu sviramo instrumentalne, Ivša je hrabar, dobro se snalazi.Svakom ponešto, valcer i polka za starije, glasnije za našu generaciju ali, ne može gromoglasno, nema sprava. Mišo se pojavio pri kraju večeri, vidio je Veliki finale, društvo se zabavlja komadima odojka i hladnim pivom.Ponuđeno nam je da sviramo, na Vrbi, dobili smo gažu, subotom i nedjeljom. Tjedan dana do slijedećeg nastupa.Iz igre izlazi Brane, odlazi u Mlade tehničare, postajemo svjesni prolaznosti, lomimo se oko prijateljstva i stvarnosti.Mišo se više ne boji, svira bas gitaru u našem sastavu, uvjeravamo ga: - Znaš, bas gitara ima četiri žice, deblje no normalne.Mišo je ustrajan, njegova gitara je daska, sam je izrezao komad drveta nepoznatog porijekla, ima pick-up i četiri potenciometra ali, to je zapravo gitara kao i naše, nije pravi bas.Metnul bum druge kondenzatore, bit će dublji ton, uvjerava nas Mišo.S Mišekom, tak ga zove gospođa Zlata, njegova mama, nemaš šanse kad nešto isplanira.Ostavili smo ga na miru, treba vremena da se snađe, govorili smo. Svake subote i nedjelje između 19.00 i 22.00 sata, ples.Treba se tehnički opremiti!Slijedi otimačina radio aparata, nimalo jednostavno, roditelji nedaju, nema šanse govore. Treba se osamostaliti, sagraditi pojačala, gradim jedno, imat će puna tri wata.Kupujemo pravi komplet bubanjeva, prodaju vatrogasaci iz Gračana, piše u novinama, mali oglasnik.U bas bubnju žarulja, obasjava sliku, teatar sjena, Ona i On na morskom žalu, palme, sjede na klupi, valići pljuskaju, galebovi. Nedostaje nam ime. Kako nazvati bend?Vampiri, zvuči dobro ali, krvoločno!Sputnjici?Jutarnje zvijezde! Uskoro svi znaju , cijeli kvart i okolica, Jutarnje zvijezde sviraju u Vrbiku, na Poljanama, na Trnju.Na našu čagu dolaze i dječaci iz “finijih” kvartova.Dečki s Trnja, domoroci, nisu impresionirani.Odmah akcija, provesti opsežno sociološko istraživanje na temu "Kako komunicira naša omladina i kakvi su uzorci ponašanja trenutno u modi“.Autor, idejni začetnik tog projekta slijedeće subote bio je spreman.Odjeven besprijekorno, bijelinu košulje naglašava živopisni kolorit kravate koja u sivo jesenje veče unosi tropsku opuštenost havajskih motiva.Pažljivo počešljane frizure i svježe obrijan naslonio se kraj ulaznih vrata nonšalantno promatrajući prisutne.Čeka komentatora, prvog tko će dati do znanja da se ne slaže s njegovim odabirom obuće.Na jednu nogu autor istraživanja navukao je gumenu čizmu dok drugu krasi sjajno ulašteni šiljak-špičok.Kad neki brbljivi naivac krene u kritiku estetskog pristupa prije spomenutog istraživača, situacija se naglo mijenja. Sve završava, nekoliko pljuski negdje vani, na ulici, da se ne omete plesače zabavljene potragom za partnerom.Zašto razbijati iluziju savršenstva subotnje večeri! U proljeće 1963. stiže Rima s novim vijestima, traže nas u Studentskom domu, Laščina.Odlazimo iz Vrbika, sve u dogovoru s dječacima iz kvarta, selimo jer vrijeme je da pronesemo slavu našeg kvarta još dalje a i šire ako nam uspije.Drago Mlinarec / odlomci iz priče o Jutarnjim zvijezdama natrag na naslovnu stranicu / avacsson To see all content, you will need the current version of Adobe Flash Player to view it. |